Preživjeti (izolaciju) u porodici – priručnik za sve članove

Ono na čemu inače, a tokom zabrane slobodnog kretanja i posebno,  treba raditi, i što je negdje izazov za sve, jeste da pokušamo da povratimo osjećaj kontrole u onoj mjeri u kojoj je to  moguće. Ovo najšečće i najbolje postižemo kroz pravljenje strukture dana, planiranje vremena, organizovanja aktivnosti kako bi se postigla izvjesnost tj povratio doživljaj da mi rukovodimo našim vremenom i utičemo na ono što će se tokom dana dešavati. To je  veoma važno!

U brojnijim domaćinstvima pravljenje ovakvog plana može biti izazov sam za sebe, pa je preporuka da svaki član porodice, osim zajedničkih aktivnosti odredi i neko doba dana koje je samo njegovo i koje će ispuniti aktivnostima koje mu pričinjavaju zadovoljstvo. Razumijemo da život sa porodicom i u uobičajenim okolnostima nije lišen problema, konflikata i povremeno narušene dinamike, ali se sjetimo da se ona na neki način gotovo uvijek prevaziđe. Nekada boljim nekada manje dobrim strategijama, nekada uz pomoć stručnjaka ili drugih službi ali načini uvijek postoje. U tom smislu situacija nije drugačija ni sada. Osim što je važno naoružati se dodatnim strpljenjem i toleranacijom, jer moramo imati na umu da je ova situaciju svima neprijatna i da se sa njom ne nosimo svi na isti način. Ovdje je važno naglasiti da je osim krajnosti u kojima neko narušava sopstveno zdravlje ili život, ili narušava život i zdravlje drugih, gotovo svi drugi načini mogu biti ok. Ne moramo svi biti u strahu, nekome je sve ovo odmor i bijeg od obaveza, nekome je prosto dosadno, neko je upao u pasivnost i lijenost, neko se bacio u bezbroj projaka kako bi zaboravio da je u izolaciji, nekoga sve ovo jako ljuti. I važno je da za svaki od tih načina imamo razumijevanja.

Porodica je i inače jedan živ, dinamičan sistem koji zahtijeva neprestalno prilagođavanje svih svojih članova. Isto je i sada, samo intenzivnije. Za početak je važno imati na umu to da je dodatno “podrhtavanje sistema” nešto što je sasvim očekivano. Svaki član porodice bi se sada trebao sjetiti da je ova situacija svima nova i vjerovatno ne baš prijatna, te da se sa njom ne nose svi jednako. Treba imati razumijevanja, ali i dodatnog strpljenja za druge. I u ovoj situaciji je otvoren razgovor jedna način da se sa situacijom izborimo. Međutim, neki članovi porodice možda imaju potrebu za povlačenjem, i to takođe treba ispoštovati i uvažiti tj treba dati prostora i vremena svakom članu da se snađe i adaptira na okolnosti. Koliko je god moguće treba izbjegavari konflikte, ali onda kada se oni desi ne treba ni očajavati. Recimo, ako se konflikt desi pred djecom o tome naknadno, kada se strasti smire, treba otvoreno razgovarati i reći djetetu da se i odrasli nekada svađaju, ali se i mire. Iz konflikta se može učiti i o tome da odnosi gotovo nikada nisu idealni ali da njima treba raditi, da u njih treba ulagati i da je to ono što im daje snagu i što ih održava.

 

O ADOLESCENTIMA

Adolescenti imaju potrebu da se povežu sa svojim vršnjacima, kao što to imamju i u tipičnim okolnostima, pa im to im svakako i sada treba omogućiti. Adolescenti će moguće i više nego inače provoditi vrijeme na društvenim mrežama i u svojim sobama i to im treba dopustiti. Svako ko je bio adolescent sjeća se da je u tom periodu više razumijevanja i podrške mogao dobiti od prijatelja nego od članova porodice i to je sasvim u redu. Ne treba mladim ljudima slati poruku da nisu Ok ako u tom periodu svog života prioritet daju svojim prijateljima. Na roditeljima je naravno da se pobrinu da takav krug prijatelja bude provjeren i bezbjedan i to je sasvim dovoljno. Propratiti kontakte i ljude sa kojima naša djeca provode vrijeme je ne samo dobrodošlo već je i neophodno. Ali im zbog toga nikako ne treba zamjerati, niti im nabacivati osjećanje krivice što se nedovoljno posvećuju porodičnim aktivnostima ili im zabranjivati da se druže. Moguće da će vrijeme provedene sa vršnjacima i na telefonima sada  biti ogromno, ali pozivam rodtelje da u tom dijelu ukažu razumijevanje.

O DJECI SA RAZVOJNIM TEŠKOĆAMA

Dijete sa razvojnim teškoćama je DIJETE. Ono nema nikakve posebne potrebe, samo ih zadovoljava na drugačiji tj na netipičan način. Roditelji djece sa teškoćama u razvoju uglavnom već dovoljno poznaju ritam i potrebe svojih mališana ali i načine na koje ih mogu, sada vjerovatno samo u određenoj mjeri zadovoljiti.  Dakle, djeci treba omogućiti da komuniciraju na način koji im je najprikladniji, omogućiti im kratke šetnje i izlazak na vazduh, sa njima treba pričati na jednostavan i lako razumljiv način. U radu sa djecom uopšte pa i sa mališanima sa smetnjama, takođe veoma pomažu didaktička pomagala poput igračaka, lutaka, slikovnica i slično.

 

Ukoliko ti se dopao sadržaj, možeš ga podijeliti.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *