Transakciona analiza

Osnovni koncepti u Transakcionoj analizi (TA)

Transakciona analiza je tvorevina kanadskog psihijatra Erika Berna, koja je nastala pedesetih godina dvadesetog vijeka. Osnovna znanja iz psihoanalize dr Bern je počeo da stiče 1947. godine od Pola Federna, čovjeka koji je radio u Beču i usko sarađivao sa dr Sigmundom Frojdom. Pečat i vidljiv trag Frojdovih shvatanja strukture i dinamike ličnosti, mogu se pronaći i u teoriji dr Erika Berna.  Ipak, tokom vremena, on napušta Frojdovu psihoanalizu i fokusira se na društvene interakcije odnosno transakcije, kao osnove analize.

Transakciona Analiza u osnovi predstavljala vid socijalne psihologije. Teorija se dalje razvijala i postala oblik psihoterapije, savjetovanja, edukacije a takođe je primjenljiva i u polju organizacionog razvoja. TA je istovremeno teorija ličnosti i psihoterapeutski metod usmjeren ka ličnom razvoju i promjeni. Ona sadrži elemente psihoanalitičkog, humanističkog i kognitivnog pristupa koji se mogu uspješno koristiti u terapiji kako pojedinaca tako i parova, grupa ili porodice.

Osnovne filozofske pretpostavke na kojima počiva Transakciona analiza su:

  1. Svi  ljudi su bazično OK (iskaz se isključivo odnosi na BIĆE, ne na ponašanje),
  2. Svako ima sposobnost da misli (svako je odgovoran za svoj život),
  3. Ljudi odlučuju o svojoj sudbini, a te odluke se mogu menjati (najsnažniji uticaj imaju najranije donešene odluke).

TA posmatra unutrašnji svijet čovjeka kroz model tri Ego stanja: ego stanje “Roditelj(R)”, ego stanje “Odrasli(O)” i ego stanje “Dijete(D)” (ROD – model).

Kada se ponašamo, mislimo ili osjećamo onako kako smo vidjeli da to rade naši roditelji (ili roditeljske figure), tada se nalazimo u ego stanju Roditelja. U njemu čuvamo važne roditeljske lekcije o pravilima ponašanja, odnosu dobra i zla, društvenim običajima i drugo. Kada su ponašanja, misli i osjećanja direktna reakcija na “sada i ovdje” tada se nalazimo u Ego stanju Odrasli. Njime procjenjujemo realnost i na nju odgovaramo koristeći kapacitete zrele ličnosti. Najzad, onda kada prizivamo osjećanja, ponašanja i misli koja smo dominanto doživljavati tokom djetinjstva, nalazimo se u ego stanju Djeteta. U njemu su sačuvana prva životna iskustva i “lekcije” koje smo iz njih izvukli.

Ego stanja se dakle odnose na opis tj. objašnjenje strukture i dinamike ličnosti. Sledeći važan koncept u TA teoriji jeste specifično definisanje načina na koji živimo tj osmišljavamo vlasitit život. Prema TA, ljudi u ranom djetinjstvu “pišu” svoju životnu priču (ŽIVOTNI SCENARIO ili SKRIPT) čije se formiranje najvećim dijelom završava do kraja sedme godine života. Prilikom odlučivanja o toku svoje životne priče, osoba odgovara na pitanja kao što su „Kakva sam ja ličnost?“, “Kakvi su drugi ljudi, kakav je svijet uopšte?” i „Šta je u životu važno?“. Odgovori na ova pitanja predstavljaju “rane odluke” o tome na koji način će se život dalje živjeti tj postaju sadržaji naših ego stanja. Prema transakcionoj analizi, ukoliko ovako formirane rane odluke ometaju zdrav psihološki razvoj, moguće ih je promijeniti na način da budu podržavajuće i osnažujuće za ličnost.

Najzad, treba pojasniti i porijekla samog naziva ovog psihoterapijskog pravca, odnosno odgovoriti na pitanje šta su to transakcije? Transakcija je najjednostavnije rečeno komunikacija, verbalna ili neverbalna razmjena između ljudi. Ona se dešava na nivou ego stanja. Analizom transakcija moguće je utvrditi iz kojih ego stanja osobe komuniciraju, a potom i unaprijediti kvalitet i efikasnost komunikacije. Upravo analiza transakcija među ljudima, predstavlja osnov Transakcione analize.

 

Ukoliko ti se dopao sadržaj, možeš ga podijeliti.