Kako lako sa kritičarima?

Većina radno sposobnog i aktivnog stanovništa vjeruje da svoj posao obavlja savjesno i odgovorno, da nastoji da ispuni očekivanja poslodavca u svakom smislu, kao i da često ide preko svojih granica u korist “kuće za koju radi”. I sve to, najčešće, bez ikakve, makar i verbalne stimulacije.  Zašto onda na dnevnom nivou dozvoljavamo različitim (često nadređenim) ljudima da nam takav doživljaj o kvalitetu našeg rada poljuljaju?

Ukoliko ste do sada imali neko loše iskustvo na poslu, posle kojeg ste se osjećali „krivim/om za opšte stanje u društvu” onda je ovo tekst za vas. U blizini nekih ljudi u vašem okruženju se uvijek osjećate manje vrijednim (ili kako mi u TA to kažemo “ne-ok”) bez obzira šta radili i kako se ponašali? Oni se vjerovatne nalaze u nekom nadređenom položaju u odnosu na vas, što im, za početak, prilično olakšava dominaciju i doprinosi osjećaju moći. Najčešće su to poslodavci, šefovi, direktori koji zbog velike odgovornosti i uloge koju obavljaju mogu imati tendenciju da nam se  obraćaju iz svog Kritičkog Roditelja. Od njih često možemo čuti grubu, negativnu ocjena našeg rada, sposobnosti ili uloženog napora:„ Kasniš!; Ovo nije dovoljno dobro!; Nisam zadovoljan!; Ne ulažeš dovoljno napora!; Očekujem od tebe mnogo bolje/više!“. Ego stanje kojem se  u nama obraćaju je naravno Dijete, koje automatski aktivira sve svoje kapacitete za potčinjavanje i  samokritiku, ne dovodeći u pitanje opravdanost nezadovoljstva. Preuzimajući potpunu ličnu odgovornost i saživljavajući se sa kritikom, pobuđujemo čitav niz loših osjećanja koji dovode i do ukupnog pada povjerenja u sopstvene kapacitete, što sve skupa,  zaista može rezultirati sniženom efikasnošću. Na taj način, moguće sasvim neopravdan vrijednosni sud, iznenada dobija svoju potvrdu u realnosti. Povišena anksioznost utiče na koncentraciju i pažnju i upravo dovodi do kašnjenja, griješenja i “brljanja” u poslu. Uzročno-posledična veze između „kritike i izvinjenja“ je time podržana, a njena “ispravnost” navodno potvrđena.  “Kritičar” ima doživljaj da vas je ispravno procijenio, pa biva ohrabren da svaki sljedeći put postupi na isti način.
Koja nam druga opcija preostaje? Naravno, Odrasla procjena situacije koja odgovara realnom stanju stvari. Zvuči kompleksno, ali kada se razum oslobodi unutrašnje bure emocija, objektivna procjena postaje moguća. Vrlo je vjerovatno da je stepen optužbe preveliki tj da ne odgovara stvarnoj situaciji jer da su vaši kapaciteti i performanse toliko loši, zasigutrno vam ne bi bili povjereni poslovi koji zahtijevaju bilo kakvu odgovornost. Takođe, važno je da znate, da vrlo često jedan dobar dio šefovog bijesa uopšte ne potiče od vas, iako je prema vama usmjeren. Istina je da, u situaciji u kojoj vas neko uporno „gura u poziciju djeteta“, nije lako formulisati nepristrasan, odmjeren pa još i pametan odgovor . Ali nije nemoguće! Kasnije, kada ga učvrstimo u lični repertoar odgovora, ono će se spontano, sam pojaviti kao prva reakcija na (neopravdanu) kritiku.

Evo jednog, konkretnog primjera:

Šefov Kritički Roditelj: „Sjutra hoću sve izvještaje na sto!“ (napomena: „sjutra“ je izraz šefovog trenutnog nezadovoljstva nečim što, mogu uopšte ni nema nikakve veze sa vama, a ne stvarnog vremenskog roka za predaju izvješata)
Vaše Dijete: „ Sjutra?! Ovaj, da, naravno da hoću šefe. Izvještaji su prioritet. Čekaće Vas ujutro na stolu.“

PROBAJTE OVO KOD KUĆE:

Šef: „Sjutra hoću sve izvještaje na sto!“
Vaš Odrasli: „ Znam koliko cijenite kvalitetno odrađen posao. Ozbiljno sam pristupio/la pisanju izvještaja, a za nivo kvaliteta koji želimo da postignemo, moguće da će mi trebati još neko vrijeme. Svakako, kada izvještaji budu spremni za predaju, nećete imati zamjerke na njih, a rok će, naravno, biti ispoštovan.“ (pravi rok za predaju)

Ovo nije lukav odgovor, ali jeste pametan. Uvažili ste šefa i njegovo uspješno poslovanje, pokazali razumijevanje prema potrebi da se posao završi u što je moguće kraćem roku, ali ga i podsjetili da na prvom mjestu uvijek treba biti kvalitet rada. Ovakvim odgovorom, što je još važnije, uvažili ste i sopstveni rad i trud, te naglasili lične kompetencije kojima ste njegovo povjerenje prevashodno zadobili. Dobro je, s vremena na vrijeme,  podsjetiti šefove na to da vam ozbiljne i zahtjevne zadatke povjeravaju upravo zato što vas cijene i u kvalitet vašeg rada istinski vjeruju.

Teško da će nakon ovakvog odgovora šef nastaviti da vam se obraća iz Roditelja. Vaš unutrašnji Odrasli je u razgovor pozvao njegovog Odraslog i dobra komunikacija sada može da počne.

Ukoliko ti se dopao sadržaj, možeš ga podijeliti.
  • 60
    Shares


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *