Jesam li hejter ako hejtujem hejtere?

U prinicipu DA. Hejt je hejt  ma prema kome.

Sam naziv “hejtovanje” potiče od engleskog glagola “hate” što znači “mrzjeti”. U relacionom smislu, hejt se odnosi na svako ponašanje, odnosno češće mišljenje, koje je kritički, sarkastički ili negativistički usmjereno ka drugome (stvari, biću ili pojavi). Oni koji   “hejtuju” to rade iz pozicije “Ja sam OK, Ti nisi OK”, kojom zapravo maskiraju vlastitu, bazičnu “Ja nisam OK” poziciju. Ego stanje iz kojeg takva transkacija kreće je naravno Kritički dio Roditelja. Logika koja iza takvog ponašanja stoji  je sljedeća: ako hejtujem nešto što drugi ljudi rade to je zato što ja to ne radim, jer sam ja drugačiji/bolji od njih.  Ego stanje Djeteta tako doživljava uslovnu i lažnu potvrdu da je BOLJE od onog kojeg kritikuje, dok unutrašnji Roditelj, taj “lažan doživljaj superiornosti” ponosno pokazuje svijetu, na način što otvorenom i oštrom kritikom, naglašava razliku između “nas” i “njih”.

Zašto nas baš ta specifična osoba ili određena karakteristika toliko pokreću, da njome počinjemo intenzivnije da se bavimo, makar i na negativističan način? Baruh Spinoza je to objasnio sledećim riječima: ”Malo je onih koji umiju da podnesu sopstvene mane kod drugih ljudi”. Dakle, ono što nas pokreće su mali djelovi nas kojih bismo željeli da se oslobodimo, tako što ih PROJEKTUJEMO na druge.

Ljudi koji hejtuju kao dominantan mehanizam odbrane koriste PROJEKCIJU i na taj način pokušavaju da se oslobode neprihvatljivih djelova vlastite ličnosti. Negirajući ih i projektujući na druge. Budući da je nesvjesne, a nepoželjne djelove sebe na taj način nemoguće odstraniti, to se željeno olakšanje ne postiže zbog čega “hejter nema mira” i neprekidno je u potrazi za novom žrtvom projekcije.

Šta onda znači kada nas opterećuje upravo to što drugi ljudi “hejtuju”? Moguć odgovor je zato što to nije socijalno poželjno ponašanje i  što, za razliku od hejtera, mi vjerujemo da svako ima pravo da se ponaša ili misli na način na koji želi. Ne slagati se, imati suprotstavljene stavove, upućivati drugome kritiku … to su sasvim adekvatne reakcije na neku vrstu različitosti. Bazirane su na kogniciji tj različitom mišljenju. Ne slagati se sa “hejtovanjem” kao oblikom ponašanja  je sasvim ok. U pozadini “običnog” ne slaganja, najčešće ne stoje dublji, nesvjesni proces. Osim onda kada neslaganje preraste u “hejt”. Tada se u našu reakciju uključuje i snažna, emocionalna komponenta koja upućuje na to da se u nju (reakciju) i lično investiramo, tj da u nju unosimo i nešto lično naše.

Ukoliko ti pretjerano smeta kada drugi ljudi otvoreno nešto kritikuju, to može biti zato što sam/a imaš teškoće da iskažeš neslaganje sa nečijim stavom, ponašanjem ili mišljenjem ili se plašiš reakcija drugih ljudi na tvoju “tvrdu” konfrontaciju. Moguće je i da u “otvornoj mržnji” vidiš za sebe nedostižan ili zabranjen vid ispoljavanja nezadovoljstva.

Otpor prema kritikovanju je svojstven ljudima za koje je “ljutnja zabranjeno osjećanje” i koji su navikli da je maskiraju upravo “prihvatanjem”. Oni su najvjerovatnije odrastali u porodici u kojoj konflikt nije bio dozvoljen i u kojoj se sukob rješavao ili ćutanjem ili pomirenjem bez predhodnog razrješenja konflikta.

Dakle, ukoliko “hejtuješ hejtere” moguće je da pogrešno  vjeruješ kako je samo lijepa riječ osnov bliskosti i povjerenja. A zapravo, prave intimnosti bez otvorene konfrontacije nema. U pozadini “hejta prema hejtu” stoji divljenje prema hrabrosti da se otvoreno i ljutito izrazi negodovanje, pa još pri tome i ponese hejterska slava.

Ukoliko ti se dopao sadržaj, možeš ga podijeliti.
  • 54
    Shares


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *